Šta svaki menadžer treba znati o proizvodnim troškovima
Da bi donijeli ispravnu odluku o formiranju cijena, profitabilnosti različitih profitnih centara (proizvodnih linija), potrebno je pravovremeno imati informaciju o troškovima koje ti profitni centri proizvode, a kako bi za iste mogli ispravno utvrditi njihovu krajnju profitabilnost i benefit za organizaciju u cjelini.
Ne moramo čekati kraj godine da bi znali na čemu smo.
Kako dijelimo troškove?
Svi troškovi kompanije nisu proizvodni. Svi proizvodni troškovi, ne dodjeljuju se svim proizvodnim linijama. Za razumjevanje proizvodnih troškova najjednostavnije je zamisliti da su to troškovi koji su učestvovali u pretvaranju sirovine u krajnji proizvod.
Krenimo sa pojašnjenjem direktnih i indirektnih troškova. Direktne troškove najlakše je razumjeti ukoliko ih možemo tačno identifikovati u kojoj količini i po kojoj cijeni su učestvovali u proizvodnji tog proizvoda. To su sirovine koje smo utrošili za proizvodnju proizvoda, kao i direktni sati rada radnika koji su učestvovali u proizvodnji. Međutim, pored direktnih, za potrebe proizvodnje koristili smo i struju, prostor, koristili smo stalna sredstva koja nose troškove amortizacije. Svi takvi troškovi jesu proizvodni troškovi ali ih za potrebe analize dodjeljujemo proizvodnim linijama na osnovu alokacijskih ključeva. Ovi troškovi nazivaju se indirektni troškovi. Alokacijski ključ, na primjeru proizvodnje dva proizvoda A i B, može biti količina proizvedenih jedinica. Na primjer ukoliko za proizvodnju dva proizvoda koristimo isti poslovni prostor, koji ima jedinstven račun zakupnine, struje i ostalih komunalnih usluga, organizacija može koristiti alokacijski ključ količine proizvodenih jedinica za svaki proizvod kako bi odgovarajuću vrijednost troška dodijelila proizvodu A i proizvodu B.
Troškove dijelimo na fiksne i varijabilne. Fiksni troškovi nisu apsolutno ovisni o količini proizvedenih jedinica. Najčešći primjer je amortizacija stalnih sredstava koja je jednaka, bez obzira da li smo danas proizveli manje ili više planiranih jedinica proizvodnje.
Dodatno!
U dodatku, svi troškovi nisu troškovi proizvodnje. Troškovi proizvodnje koji se ne uključuju u obračun proizvodnje uključuju troškove prodaje, troškove marketinga, administrativne troškove koji nisu učestvovali u proizvodnom procesu i sl.
“Before you start, count the cost first. Then, once you start, quitting is never an option.”
― Isaac A. Yowetu
Za što nam treba sve ovo?
Jednom kada organizacija odluči o
Troškovima koji učestvuju i ne učestvuju u troškovima proizvodnje;
Koji su direktni i indirektni; fiksni i varijabilni;
Alokacijske ključeve za dodjelu indirektnih troškova proizvodnim linijama;
Može donositi efikasnije odluke o:
optimizaciji resursa;
profitabilnosti pojedinih proizvodnih linija;
procjeni efikasnosti i produktivnosti radnika i nagrađivanje u skladu sa istim;
donošenje odluka o cijenama.
Za kraj?
I uslužne kompanije na isti način kao i proizvodne mogu pratiti troškove kako bi donosili menadžerske odluke, pri čemu radna snaga kod uslužnih kompanija tereti većinski procenat ukupnog skupa „proizvodnih“ troškova usluge u odnosu na proizvodne koje su primarno opterećene sirovinama i materijalima.
I još
Pridružite nam se na interaktivnom workshopu ukoliko se i dalje mučite sa određivanjem troškova proizvodnje. Za više detalja pogledajte kategoriju - Courses.
Želimo vam ugodno sabiranje vaših troškova,
BTRO Team